KRAFNE
Prošlo je dosta vremena odkad sam probala napraviti svoje prve krafne. Radames je pjevao triumfalno po mojoj kuhinji, dok je krafna po krafna plivala u ulju, noseći na sebi, žuti pojas za spašavanje. Pa kad je taj pojas nestajao, i krafna postala uniformirano smeđa, krpom sam tjerala Radamesa nazad u Egipat, i još Verdiju mamu spominjala. No nakon pretrage i učenja na greškama, krafne sam opet s fanfarama vratila nazad na repertoar. Taj je tekst o početcima među starijim objavama, a dok ovo pišem, ne usuđujem se smetati našeg Admina (koji sigurno ima pametnija posla), pa mi je trenutno lakše napisati, da “skrolate” po našem nevelikom blogu i nađete isti recept, kojeg ću kasnije opet ovdje proraditi, nego da tražim sama kako povezati link da ispadne riječ OVDJE plavo pocrtana. Do sljedećeg Karnevala ću to proučiti.
Radila sam tijekom godine krafne, čija mi poanta nije jasna. One američke, s rupom. Zašto krafni uzeti najslasniji dio, sredinu? Ali kad su djeci baš one napete, morala sam ih napraviti. Naučila sam verziju sa i bez jaja, tijesto ovo i tijesto ono, te preliv ovakav ili onakav. Svi ti prokušani recepti čekaju na objavu….ali sezona je gripe, RSV, adeno virusa, nema se kada, padam s nogu, ne za mijesiti i peći, već lamentirat i i analizirati te filozofirati kako sam slijedila neisprobane recepte, dobila smeđe krafne umjesto crveno baršunaste… upotrebi bijele kvasine i crvene boje. O tom potom.
Ali kad dodje vikend od Karnevala, nema bez tradicionalnih prženih u ulju s marmeladom. Ove na rupu, ne vrijede, nisu poželjne u kući.
Našla sam se u Splitu (opet) ovaj vikend, i slučajno sam bila prisiljena prilagoditi recept. Ne u sastojcima, ne u metodi, već u izvedbi. Došla sam iz snijega i magle, na sunce. Nakon Male kapele, smo bili prisiljeni staviti očale na nos i nismo ih skidali do jučerašnjeg zalaska kraj odvojka Zadar 2. Sada dok pišem, snijeg je napadao 15 cm i neprestaje, na onih prošlotjednih 30….Da se vratim suncu, dakle planirala sam zamijesiti krafne, a zatim posjetiti 15 prijatelja i prijateljica, odnijeti knjigu gospođi Zdenki, javit se susjedama, očitati vodu, obići dva restorana, prošetati se Bačvicama, gledati ljude kako se kupaju po zimi, popiti kavu na Rivi, srediti obrve u Malla, pogledati šta za kuhinju, i poslušati stand up komičara Šarića u Lori. I uspjela sam!, a kladila sam se kontra sebe.
Zamijesila sam tijesto mikserom, prva zore, vrat trenutno ne bi istrpio mlaćenje sa kuhačom, pa su spiralne metlice pomogle. U velikoj se posudi razabralo, diglo, nakvasalo, nadošlo, napuvalo, elem, divota ga je bilo gledati kako multiplicira svoj volumen. Pazili smo kako tko kojom brzinom prolazi kroz kuhinju da slučajno mi propuh ne uvrijedi krafne i one se od muke ispušu. Davno su me plašili da je ovo ključna faza, za sva dizana tijesta. Dogodine probavam svaku fazu podvrći mitovima i legendama, pa da vidimo di smo.
Ostalo je toliko vremena za razvaljati ih i izrezati u krugiće. Manji kalup-više njih.
Opet su se krugići morali dizati, nadoći, i već sve znate…Ostavila sam ih doma zamotane u krpe. Prošetala sam zapadnom obalom, jugo je okretalo na buru, sunce se igralo s mojim pjegama. Nikako krenuti put doma, a krafne čekaju… a i prijatelji isto…
Sreća je da se brzo prže, dvi minute sa svake strane uz provjeravanje temperature, maskare, potvrđivanja lokacija i rezervacija.
Ostatak će preživjeti u frižideru do sutra. Pa šta bude.
A bilo je iznenađujuće dobro, preko noći su polako ustrajale u dizanju, bezobzira na nisku temperaturu. Izašle bolje od ovih prethodnih.
Nakon sat vremena na sobnoj temperaturi, počelo je prženje, punjenje i dekoracija. Ispale manekenke. Ali koja greška sa džemom. Barbara mi je nedavno donijela u Novo mesto, marmelade i džemove duginih boja, iz obiteljske manufakture. Već sam vidjela kadar, za Instagram: poredane krafne, a svaka sa svojim faktorom… i sve crvene, bordo, narančaste, sam zaboravila ponijeti sa sobom. Dok sam pokušavala naći isti spektar boja u obližnjem, ne baš opskrbljenom, dućančiću, pao mi pogled na veliku teglu (ajmoreći) marmelade, koju smo cijeli život mackale, kad nam je pofalilo domaće….Dobivali je u hotelima i odmaralištima bila je obavezan dio ponude dječije radosti…. Briga me koliko ima voća u njoj i ima li ga uopće, ali moja djeca moraju osjetiti taj obavezan okus našeg djetinjstva.
Punila sam svoje domaće krafne sa reliktom prošlosti, niti je krafni bilo ispod časti šta je ta marmelada s 0,5% voćnog udjela bila dio nje, ni marmeladi šta se našla u nečem domaćem, ukućanima je okus očito bio dobar, dok sam se okrenula, nije ih više bilo.
KRAFNE:
SASTOJCI
50 dag glatkog brašna
8 dag kristal šećera
svježi kvasac
8 dag maslaca
1 jaje, i još 3 žumanjca
2,5 dl mlijeka
nisam imala moje rakije od ruža pa sam dodala maraskino
dodala sam i malo vodice narančinog pupoljka (moš si misliti, nagratala sam koru naranče, nadam se da je bila nešpricana)
kora jednog limuna (njega svugdje dodajem)
malo soli
malo vanilije (ekstrakt, mahuna..sve se broji)
POSTUPAK
U veliku zdjelu prosijati brašno. U dio toplog mlijeka razmutiti kvasac dodati žlicu šećera da ga dopingira. U udubinu brašna uliti zapjenjeni kvasac, polako s rubova dodajte brašno da se formira mekana smjesa. Ostavite da se odmara. U lončiću zagrijati maslo, dodati ostatak mlijeka, dodati onu žlicu alkohola po izboru no prethodno podvrgnutu vlastitoj kontroli kvalitete…sol, šećer, i tako rastopljeno, mlako, ne vruće, dodati i polako umiješati s brašnom i kvascem, dodati koricu limuna te jaje i jedno po jedno žumanjce. Kuhaču u ruke pa izlupaj…e tako sam to radila prije, odkad boli vrat, mikser je učinio posao umjesto mene. Smjesa je žitka pa je one spiralne metlice bez problema razrade. Tijesto se počinje svijetiliti i pojave se mjehurići. Pustite ga da se udvostruči na toplom, (oko 2 sata) razvaljajte ga do debljine 2-3 cm, s obručem izrežite i stavite buduće krafne na pobrašnjenu krpu. Pustite ih da se dignu za barem trećinu. Ovog puta kako sam ih ostavila dok sam išla na kavu, digle su se više. A isto tako i one koje sam ostavila da se dižu u frižideru preko noći.
U ugrijano ulje, sam ubacivala krafne (sa gornjom stranom su pažljivo uronile), dvije minute počekala, s očima uprtim u termometar (otkrih da u rasponu 165-175 se napravi reprezentativni vjenčić na krafninom ekvatoru), okrenula ih i pržila opet 2 minute, izvadila na papirnati ubrus. Vrećicu za punjenje sam napunila umjetnim džemom iz dućana i probila svaku krafnu te je pošteno napunila.
Najednom su nestale, kako niko ne želi ispričati svoju verziju događaja, imamo X dosije.