BRESKVE MELBA

BRESKVE MELBA

 

Govorim u zadnje vrijeme kao gratakaža, ribalica, rendalica i još najbolje kad sve tri u svojim dijalektima zaribaju skupa. Joe Cocker (laka mu zemlja) je bio lirski sopran prema meni ove dane. Nisam mislila da ću ikada ići na audiciju za Kraljicu noći ili Luciu di Lammermoor, ali nešto od mog bivšeg glasa mi treba. Sad su mi predpisali govorne vježbe, tihi govor, abdominalno disanje te ako i dalje škripi, totalnu šutnju. U toj sam fazi…zavjetovala sam se kao Klarisa.

Povučena u samoću, i tišinu, praćena začuđenim Ricovim pogledom, pokušavam prihvatiti nametnuto mi stanje. Gledam moje muške kako slave premoć bas/bariton glasova u kući, i planiraju pohod u Ljubljanu gdje će podnijeti zahtjev za proglašenjem moje fonijatrice za Slovenku godine.

Razmišljam šta mi je činiti da popravim ove dvi rašpe od mojih glasnica. Na poslu ne mogu smanjiti kvantitetu govora samo jačinu. Doma će biti veći problem.

Trebam glas kako bih, umjereno do srednje nervozno, a pokatkad (tu sam već uštedila, jer to inače radim redovito) ljutito, prigovarala mužu. Sljedeću misao o poštedi glasnica nikako da skrojim. Kako djeci, pubertetlijama žugati, upozoravati i pametovati? Probat ću s socijalnom mrežom ionako tamo predugo vise.

Trebam glas da nadugo s prijama uz kavu, video konferencijsku ili uživo, filigranski vezem priče proteklog tjedna. Nisam baš sve nabrojala, a di je glas za Rica; stani, sjedi, bravo, fuj to, di ćeš?! STANIIIII!!!!PUSTI SRNUUUU!RICOOOO!!!

Umalo da zaboravim, a gdje je tek glas potreban za deranje u autu dok vozim na autocesti, uz jasno spominjanje uže obitelji, eto neću više spominjati širu i uštedila sam! Na žalost budućnost nije blistava.

Pjevanje da ne spominjem, nekad baršunasti alt sada zvuči kao stari usisavač. Grubi zrak prolazi, bez da bi zatitrao glasnice na putu iz pluća.

Elem (ne)pjevanje i opera su me doveli do ideje šta da radim sa vinogradarskim breskvama koje mi je susjeda Sonja donijela ove subote.

Kad bi dobila orahe te veličine, njorgala bih da su mali i sitni, franje, klikeri…špekule, let’s play marbles… a ove breskvice, premda male, govore pet jezika uz autolekturu, mirisne, slatke, aromatične i prenježne. Naime, drugi dan nakon berbe, počinje im se koža mreškati, i dobivaju crne točkice. Zahtjevaju promptno reagiranje, spremne teglice, čiste velike lonce, hrpetinu cukra, i vremena. Sve to nisam imala spomenute subote kad se Sonja pojavila na vratima. Obranih se velike količine istih, uzevših toliko, da napravim slasticu u čast jednoj opernoj divi. Eto ti serijal, Pavlova, pa Melba…

Jednom pročitah da je breskve Melba, slavni francuski šef Auguste Escoffier iz hotela Savoy, kreirao kao toplo hladni desert ne bi li sačuvao glasnice australskoj opernoj divi Nelli Melbi dok je gostovala u Londonu pjevajući u operi Lohengrin.

Originalni recept opovrgava da je bilo koji sastojak serviran topao. Svježe breskve i sladoled od vanilije očito mu nisu bili dovoljno hladni jer ih je još servirao u isklesanom labudu od leda.

Mrvicu kasnije je dao otkaz u Savoyu i (preko Zavoda?) dobio posao u Ritzu. Vjerojatno (moj dojam) radi prethodnog ugovora i je morao modificirati recept dodavši mu pire od malina. Glasoviti će šef kasnije naglasiti da mijenjanjem bilo kojeg od originalnih sastojaka (odredio je i sortu breskve), izgubite poantu ove kombinacije. Njegovu genijalnost potvrđuje minimalan broj sastojaka vješto ukomponiran skupa, u svježi ljetni desert.

Stoga moj recept nije Peche Melba, nego “Mirisne dolenjske vinogradarske breskve, s umakom od malina poslužene na sladoledu od vanilije”. Već vidim slaste koje će masovno uvrštavati ovaj desert, s ovim nazivom, na svoje menije.

 

Potrebno je:

32 vinogradarske breskve (prepolovljene i bez koštice) nije to puno, vjerujte mi (ako nema ovih mini breskvica, 4 velike, 6 srednjih)

Za sirup u kojem ćete ih blanširati nabrzaka:

3 šalice vode,

štapić cimeta

mahuna vanilije,

1,5 šalice šećera , prokuhati 5 minuta prije nego što ćete podaviti breskve u njemu.

Originalno ih je samo potopio u vodi, ja sam se odlučila za prokuhavanje u sirupu koji kasnije može koristiti za drugo voće jer ove male breskve ne trebaju više od 20-30 sek. Ipak se gule bolje ako ih nakon prokuhavanja, potopiš u ledenu vodu, ona im ovaj okus po cimetu ne razblaži.

 

Kad ih izvadite na tanjur i dok čekaju posluživanje prelijte ih sokom od limuna da ne potamne, za ovoliko breskvica sam trebala sok jednog sočnog žutka.

 

Dvije (pazi mene, da dvije…) kugle vanilije

nemam još sladoled stroj, kad ga nabavim bit će domaći, ovako sam poslala dite u dućan….

 

250 g malina

vrećica šećera s cimetom,Escoffier je predlagao 150g šećera u prahu, pa ko voli nek izvoli, obožavam maline ovakve bez šećera kiselkaste.

Za dekoraciju rezanih oguljenih badema, kaže šef od prošlog stoljeća svježih ne suvih… ček da naberem…kao što rekoh ne pratim mu recept

 

Rad

U lonac staviti sastojke za sirup, prokuhati ih 5 minuta pa onda dati na lagano ključanje, polovice bresaka uroniti, ovisno od zrelosti od 20-30 sekundi. Skaše se brzo, pa valja biti na oprezu.

Još jedno upozorenje, ove breskvice su kad ih ogulite, bljede tu i tamo koja ima rumeni pigment, daleko su od spektakularnih podjednko žutih većih sestrični, ali okus im je mrak. Šokirala sam ih u ledenoj vodi par sekundi, i kožica je letila s njih.

Kod malina nema posla samo ih izmiksajte sa željenom količinom šećera i obavezno procijedite, sjemenke vam ne trebaju.

PROCIJEDILA SAM IH KROZ CIJEDILO ZA JUHU, ALI SE MALO RUZINA ULOVILA NA NJEGA U GORNJEM DIJELU PA BAŠ NIJE BIO FOTOGENIČAN

Slijedi serviranje. U čašu ili originalno u srebrnu zdjelicu (?!) stavite kugle sladoleda, pažljivo poslažite breskvice i preko njih dekorativno pustite, da vam se slijeva sirup od malina, strateški pozicioniran po blijedoj strani bresaka. Nije mi slastica vratila glas, ali je zato osmjeh na usne… i patike na noge… za svaki slučaj.