Moj je odnos s gospodinom Paradajzom vrlo sličan zapletu kakvog jeftinog ljubiča ili sapunice.
Faza1: njih se dvoje mrze – OK, u ovom slučaju njima je poprilično svejedno, ali ja ih ne bi pojela ni za lijek.
Faza 2: odjednom progledaju – trenutak se događa oko moje 15. godine; rekao bi čovjek još jedno adolescentsko zaljubljivanje, ali ovo je stvarno bio fatalni slučaj.
Faza 3: sudba kleta pokušava im stati na put – bila sam u ranim 20ima kad su znanstvenici iz nekog razloga (vjerojatno sumnjiva masovna proizvodnja s preobiljem pesticida) doveli rajčice na zao glas optužujući ih za cijeli niz bolesti. Sjećam se vlastite izjave “Nek mi napišu na nadgrobni spomenik “Ubio ju paradajz” jer ja ga nemam namjeru prestati jesti”.
Faza 4: živjeli su sretno zauvijek – nakon požrtvovnosti u fazi 3 nekako se logično nameće, zar ne? Proslavili smo srebrni pir još uvijek u golemoj ljubavi.
Da, obožavam rajčice. Svježe jedem isključivo u sezoni i osobito su mi drage cherry vrste koje moji roditelji uzgajaju u obiteljskom vrtu. Kako nisu prskane ni tretirane bilo kakvim sumnjivim supstancama svi imamo običaj jesti ih izravno s grančice.
Kad počnu dozrijevati odjedanput ih ima doista puno pa dio završi u zamrzivaču i uljepša neki zimski ručak, a one koje omekšaju ili budu oštećene obično upotrijebim za omiljenu juhu od pečenih rajčica.
Recept je toliko jednostavan da nisam mislila kako uopće zaslužuje da ga zapišem. Ali onda sam neki dan s kolegicom na radiju pričala o tome što ćemo kuhati i njezino me iskreno iznenađenje “Stvarno, pečeš ih? Nisam znala da se to može!” ponukalo da ipak to učinim.
Ne treba vam puno sastojaka. Ovo je juha za istinske ljubitelje rajčice i one su prava zvijezda jela. Za 4-6 osoba bit će vam dovoljno
2kg rajčica koje volite (velikih, malih, svejedno; važno je jedino da su jako zrele, mekane i sočne)
glavica češnjaka (ako ga ne volite smanjite količinu)
žlica sušene majčine dušice (ili origana ako vam je draže)
prstohvat morske soli
3 žlice maslinovog ulja
Narežite rajčice, a režnjeve češnjaka raspolovite. Najbolje je rajčice rezati izravno iznad lima u kojemu ćete ih peći jer će se sok cijediti na sve strane. Dodajte maslinovo ulje, sol i sušeni timijan. Promiješajte i pecite na 200 stupnjeva 30 do 45 minuta (ovisno o količini rajčica i pećnici).
I to je to, ne možete pogriješiti. Jedino na što valja pripaziti je da ne ispečete svu tekućinu iz rajčica jer ćete u tom slučaju dobiti kremu, a ne juhu. A doista bi bila šteta nakon što je pečenjem okus rajčica koncentriran razrijediti ga vodom, pa čak i temeljcem.
Pečene rajčice ubacite u blender ili usitnite štapnim mikserom. Po potrebi dosolite.
Juha je savršeno ukusna sama za sebe, ali kako ju u sezoni radim često nastojim svaki put pri serviranju u tanjur dodati neko iznenađenje. Malo grubo rezanih pistacija i par kapi finom ekstradjevičanskog maslinovog ulja, žlica kozjeg sira i nekoliko listića svježeg bosiljka ili žlica pesta od bosiljka (ma što Anthony Bourdain o tome mislio) i par kockica fete su kombinacije omiljene u mojoj obitelji. Vjerujem da ćete vi lako pronaći svoju!
