PAVLOVA

PAVLOVA

Općenarodno je poznata priča kako je slastičar iz Novog Zelanda oduševljen Anom Pavlovom i njenom lakoćem plesanja, izmislio ovaj desert. Haljinica od tila je pretpostavljam ovjekovječena u valoviti merengue, odustnost masla i žumanjaca doprinijela je lakoći ove pankontinentalne slastice. Australija i Novi Zeland su imali Pavlovu kao jedno od bitnih međusobnih otvorenih pitanja. Postoji i ekspert na tu temu, znanstvenica, koja je “upratila” prvi pisani recept na Novom Zelandu i predala mu spomenicu prvoga kreativca Pavlove.

Preskočit ću neizbježne sporove, povijesne dokaze i arhive i uletiti u kuhinju.

 

Zaintrigirala me lakoća kojom opisuju Pavlovu. Istina je, nema brašna ni masla, ali zato šećera ima za par kolača. Gušterača se ožima satima nakon zalogaja te lagane torte. Nitko ne može reći da nije dobra, paše u proljeće kad je bobičasto voće na vrhuncu i ljeto kad sočne i tanko narezane breskve dodaju slatkoći još prijatnu rezkosti. Čak i ja notorna čokoladoljubilica (možda ovdje treba reći, da na naslovnoj strani našeg bloga niti jedna fleka s lica i prstiju nije bačena ili uzaludno potrošena) obožavam ovu tortu. Nešto me muči, da li je Ana Pavlova uopće smijela jesti tu tortu? Da li joj je koreograf Djageljev dozvolio slatkiše? Nisu baš balerine poznate da taru obroke, a kamoli deserte. Ja sam od onih kojima se mineralna voda pozna na pozadini, a di neće feta Pavlove. Možda je Ana pojela fetu ne razmišljajući, ionako je imala naporne vježbe i nastupe. Nakon Pavlove, zadnji put sam išla šetati Rica. Naše aktivno pseto, zahvalno je samo da mu daš mogućnost gibanja, trke, plivanja ili njuškanja. On će se prilagoditi, svim tempima hodanja članova naše obitelji, no poslije Pavlove me je zadivljeno promatrao kako sam trkala po kozijoj stazi u obližnjoj šumi, imajući grižnju savjesti od naših endokrinologa. Uzalud! Kad sam se vratila, opet mi je bila sva dobra i lagana… a ja bila tjelesno aktivna, i uvjerila se da bi mogla još jedan komad, kad je mogla i balerina Ana…

Dugo sam se opirala raditi Pavlovu, misleći da će mi kore ostati ili sirove ili da će se lomiti bez mogućnosti popravka. Ali kad ti ostane bjelanjaca od nekih recepata, najgore šta ti se moglo dogoditi je bilo staviti neuspjele krhotine u čašu, prekrivši ih umućenim šlagom i voćem i zaglumiti da si namjerno “dekonstruirala” Pavlovu. Našla sam recept za kore od 4 učiniš jednu koru cca 26-28 cm promjera.

Bez šestara, moliti ću fino!

Kore

4 bjelanjca

250g šećera (hrpa!!!)

2 žličice gustina

1 žličica bijelog octa (stavila ja crvenog, nisam imala drugoga, pa je lagano kora dobila ružičasti odsjaj)

mrva soli.

Uvaliti voće u marinadu

Marinada:

Maline

Liker od naranče (imam ga još od pačijih raviola)

Vanillin šećer (kao da ga nije bilo dosta)

Borovnice

Jagode.

Kupine, po želji

Menta

šlag

U čistu zdjelu staviti 4 bjelanjca, i malo soli, zamutiti do mekog snijega, polako dodavati šećer, mutiti na najvišoj brzini, počinje se snijeg sjajiti,, pred kraj dodati, ili sa žicom, ili polako umutiti gustin i poslije njega ocat.

Na papiru za pečenje ucrtati krug veličine servirnog tanjura, okrenuti papir pa rasporediti smjesu. Kažu da olovka na peki papiru se prenese na bjelanjce, nisam provjeravala, već sam sveto vjerovala, da želim bezolovni merengue.

Peći oko 1 sat na 130 C, ja ipak ostavim koru u pećnici s otvorenim vratima da se još suši,

U blender smiksam maline vanillin šećer (dodala sam zadnji put žlicu paste od vanilije bez šećera, ka da ga nije dosta) i liker od naranče, Slobodan odabir s ili bez alkohola, ako se odlučite za višeoktansku verziju, birajte koji okus želite. U tu smjesu ubacim svježe voće, i još malo ostavim da ga na kraju dodam u ne mariniranom obliku. Šlag umutim mekano, da se blago ocrtavaju metlice u bijelini. Čini li vam se ovaj šlag presladak, dodajte jogurt, moja sestra to redovito muti s voćnim jogurtom (jagoda ili malina) Tik pred serviranjem (počnem mutiti šlag onog momenta kad se maknu, tanjuri od glavnog jela, sa stola). Preko šlaga nabacim marinirano voće, na to dodam i svježeg voća i listiće mente. Ako je bilo puno bjelanjaca, napravim i drugi kat, s tim da je manje voća u sredini… Jarko crvena marinada je efektan kontrast bjelini šlaga i kore. Dok se polako slijeva kroz procijepe merengue i mekih oblaka šlaga, kušaoci za stolom će padati u ekstazu.