Divim se ljudima koji su uvijek spremni kad dođu gosti. Imaju uvijek u frizeru spremljene zamrznute jokere, koje nakon 20 minuta odmrzavanja i pečenja, postaju prave tople delicije. Neplanirani posjeti se pretvaraju u prava gastronomska blagovanja. E, toga nemam kod sebe. Kad pripremam takva jela koja mogu zamrznuti prije pečenja, kućni časni sud ocijeni, da bi bilo logičnije sve ispeći odmah, jer najbolje je svježe …Tako da za goste trebam barem pripremu od 2 sata. A prije toga još detaljan posjet dućanu. Idealno kod onoga u Ljubljani gdje imaju namirnice po mom guštu. A kako su Francuzi, puno toga možeš nabaviti neobičnoga i fino impresionirati prijatelje i ukućane. Nešto se nađe i za dlakavog ukućana Rica. I uvijek krivo procijenim koliko treba kupiti, češče pretjeram, no to nije problem, uvijek se iskoristi, ali kad kupim premalo, e tada počinje moždana oluja.

Proradi kreativnost.. Sutradan, gledam šta imam u frižideru, divlje gljive, paket pačijeg tamnog mesa, već izrezanog na mini filete, ali sve skupa 40 deka, a dolazi 6 odraslih i pubertetlija… dvoje male dice nije za potcijeniti.

Vremena imam na raspolaganju 3 sata, pada odluka: mijesim bublice, i od ostatka tijesta zamotuljci, ličit će na raviole, to im je radno ime. Nikakva komplikacija, ali dvoje od gostiju su odlični kuhari, hvata me trema, hoće li zamisao postati jednako dobra i na tanjuru. Volim rukavicu za pećnicu baciti dobrim kuharima za izazov. Davno sam učila da kad se nauče, svi mogu ispeći meso perfektno. Tu su jasna pravila koja se slijede, i garantiraju uspjeh uz malo vježbe.  Ova dvojica to znaju, i to jako dobro, više sam se puta uvjerila. Ali, potpis svakog kuhara je umak, tu se razlikuje, šlampav, prefinjen, precizan, konzervativan inovativan i kuhar koji je sve to zaj… spajajući nespojivo i nezdružljivo…tu sam glavna, ubrljam često, ali ne posustajem,uvijek se s umakom uhvatim iznova u koštac.  Nastojim ključne sastojke imati u frižideru. Umak od pečenja, zamrznuta jušna osnova, i pregršt začina… e nekako mi je tu patka najdemokratična. Od nje je masti uvijek na raspolaganju. Često radim lazanju od pečenog pačijeg mesa. Kad se patka ispeče, e tu se skupi osim masti i puno soka, a kako za lazanju dalje meso ide u sočan ragu, ostaje dosta baš za potpisivanje jela. Što više, ako još dodaš puno korijenastog povrća, umak je još slasniji. Na kraju pečenja, patka ode svojim putem u lazanju, mast u zdjelicu u frižider čekajući rendes sa krumpirom, a sok od mesa u nepoznato. Počnem nadjev s kockicama mesa na vreloj tavi da se zapeku, što bi svi rekli karameliziraju, izvadim ih na tanjur. Postavlja se pitanje, kako povećati 40 dkg patke, u zasitnu večeru… gljive dolaze u pomoć kao i pleonazam u literaturi. Pirjam ih na maslu, s češnjakom, kapulom, začinskim biljem i takvu potpornu smjesu dodajem u meso. Zakijem s vinom, ali patka i dekadentni recept a la orange me sjete da nije loše malo ubaciti likera od naranče i korice od iste. Bublice već pečene, a ostatak tijesta valjam, punim s pačijim nadjevom i zavijam. Premazujem jajcem i dajem u pećnicu na 180C do zlatno-smeđe boje.

E sad umak, ubacujem ga u tavu gdje se fil pravio da posrka još novih okusa, doradjujem s paprom i solju, e naravno malo ljutine… paprika ljuta tek toliko da ugrije.

Ravioli veliki mirisni, umak preko dodaje sočnost i to nešto, igrala sam na sigurno i isplatilo se…i nisam uprskala….Recept je odokativan, više kao ideja… Recept za bublice će slijediti u drugom članku.