Mogu napraviti tortu koja se radi u tri etape, božićne kolače, praline, kuglice, kockice prutiće, no ništa to ne izazove iskru u očima moje djece kao krafne. A kad u dućanu zagledaju krafne, one s rupom (pitam se, kome je tu smetala sredina, meni najbolji dio krafne?!) s blistavom čokoladnom glazurom i bonbončićima, ili s kokosom, ili s čokoladnim napolitankicama…. aaaaa koje sreće….a kada se približava vrijeme od karnevala, zamirišu iz svih kutaka. Nose ih ljudi na posao, za užinu. Čak i u čajnoj kuhinji rađaone, u vrijeme marende. Gledam krafne koje je donijela sestra Jerneja. Sve klonovi, lijepe, ukusne i svaka s žutim prstenom. Zaustih je upitati gdje ih je kupila, ali druga sestra komentira da njene nisu tako uspješne kao Jernejine, a ima isti recept. Pitam Jerneju, kako dobije taj žuti prsten, a krafne joj nisu sirove.. I kaže mi ona, zagrij pomalo ulje na srednjoj vatri i kad se ugrije, umoči kraj od drvene kuhače, lagano će zacvrčati i pojavit će se mjehurići…. Uzmem recept, i doslovno slijedeći svako slovce i interpunkcijske znakove, ponosno gledam nepečene krafne kako se dižu pod kuhinjskom krpom, uvjerena kako sam postala novopečena majstorica još nepečenih krafni. I kreće lagano grijanje ulja na vatri, dam na najveći plinski plamenik, stišam ga do maksimuma (valjda je to srednja vatra) i krene čekanje.. kuhača spremna. Umočim… napnem uši… ništa.. obrišem…razmišljam brzo da li da je ohladim vodom, i obrišem je, hoću li s tim promjeniti bitno temperaturu ulja pa neću čuti željeni zvuk… a možda nije dobro ni takvu vruću ponovo umočiti da ne bi izostao cvrč (novokomponirani onomatopejski element)… elem umočim opet. Evo ga čujem… ali nema mjehurića, šta sad.. čekam, opet umočim… vidjeh jednoga, evo i drugoga mjehurića… plop! uđe prva krafna, naopako, kako i treba pojavljuje se vjenčić… u ušima mi slavodobitan Triumfalni marš i ulazi Radames triumfalno u moju kuhinju… gledam je kako bubri… napuhne se u željeni oblik… eno ga i vjenčić je vidan… ali čekaj malo sve je tamniji…. okrećem krafnu psujem sebe da sam je prepekla…druga polutka se peče… vjenčić pred mojim razrogačenim očima, nestaje…, nazire se na jednoj četvrtini opsega… potjeram Radamesa nazad u Egipat…nema veze ide druga… ajme prepekla se je… nema prstena ni vjenčića ni lančića ni končića svjetlije boje … lijepog je oblika… ali prepoznatljivog prstena nema i nema… ni na jednoj od njih 36… Serviram ih mojima, prva, ona sa kvarat jedva zamjetnoga ekvatora stoji ponosno na prvom mjestu… A moji vuci navalili, briga njih mljackaju, ližu ljepljive prste…ne komentiraju vjenčiće, ne zamjećuju moj tužan pogled..Zahvalna sam im za oduševljeno demoliranje mojih ne-krafni, ali ipak..

Sutra na marendi, Jerneja i ja idemo korak po korak analizirajući svaki gib i mic mojeg neuspješnog uradka. Zaključuje da sam sve točno napravila ali očito je temperatura bila visoka, ona na svom štednjaku na struju namjesti između oznake 3 i 4 i zato joj uvijek ispadnu….

E nećaš majci… i meni će krafne nositi žuti pojas drugi, ne ovaj dan… na internet u istraživanje. Znanost na pomoć… i evo ti, nađem odgovor: temperatura ulja neka bude 170C… a ispod te krpe leži tijesto! Napad na online dućan, našla termometar za umočiti u cukar, ulje a bogami i u džem.

Pokušaj 2. Smotra: jaja (domaća), maslo (bio) kvasac (bio ne bio, svoje je napravio), brašno, domaće iz obližnjeg mlina, korica od limuna (domaćih neprskanih). Ostali sastojci kao iz kulinarskih emisija: složeni da ih je milina gledati. Tećica spremna, ulje (koza! zaboravila sam kupiti još ulja, ništa, u malu tećicu, moram peći krafnu po krafnu)…. i zvijezda večeri- termometar. Pod krpom se dižu već oblikovane krafne, odlučim se za tehniku naknadno špricanja džema u iste, da opet ne zeznem izgled.

Temperatura ulja je prava, krenem s prvom krafnom..počinje lagano prženje, nakon početnog pada živa raste i prelazi željenu temperature (nije živa, ali šta da napišem obojana alkoholna tinktura, razbija mi deseterac?!) Ali živa i dalje nemilo raste, panika!…, gasim plin mičem teću… temperatura pada na željenu, uh zamalo, okrećem krafnu….. vadim je …prekrasna, prelijepa, predobra, premoja!!! Ori se pjesma: Frojde šener telefunken (zezam se ok!) tohter aus elisium… Radames pjeva Odu radosti, sve mi se pomiješalo uspjeh je tu!!!! Znanost je uspjela ..čujem profu Žarka nema muz’ke bez fiz’ke, nema moj Žarko ni kužine bez fizike, napose kad je na kolinima ribaš s vimom i žutom četkom… Slijedeće jutro na doručku ekipa ih tamani, nitko da potroši sekundu više da ih pohvali. Ili da kaže riječ dvije o vjenčiću. Čuješ samo onomatopeju, mljackanje, lizanje, ljepljivih prstiju, nema teksta, nema komentara …A da ih kupim idući put?

Epilog:

Osim što ćemo zanemariti sitnicu da imam slušne i vidne halucinacije

Za na posao ih nije puno ostalo. Kad sam ih pokazala kolegicama na slici, slijedila su masovna naručivanja termometra za ulje. A moj poklon do poda svima koje ih naprave po osjećaju. Jerneja i ostali, kapa dole!

 

SASTOJCI

50 dag glatkog brašna

8 dag kristal šećera

svježi kvasac

8 dag maslaca

1 jaje, i još 3 žumanjca

2,5 dl mlijeka

žlica rakije od ruža (napravila sam je sama, pa je sada turam svugdje, a može rum, maraskino…šta voliš)

kora jednog limuna

malo soli

malo vanilije (ekstrakt, mahuna..sve se broji)

POSTUPAK

U veliku zdjelu prosijati brašno. U dio toplog mlijeka razmutiti kvasac dodati žlicu šećera da ga dopingira. U udubinu brašna uliti zapjenjeni kvasac, polako s rubova dodajte brašno da se formira mekana smjesa. Ostavite da se odmara. U lončiću zagrijati maslo, dodati ostatak mlijeka, dodati onu žlicu alkohola po izboru no prethodno podvrgnutu vlastitoj kontroli kvalitete…sol, šećer, i tako rastopljeno, mlako, ne vruće, dodati i polako umiješati s brašnom i kvascem, dodati koricu limuna te jaje i jedno po jedno žumanjce. Kuhaču u ruke pa izlupaj…i guštaj usput.. tijesto se počinje svijetiliti i pojave se mjehurići…bojala sam se staviti ga u mikser sa mješalicom za tijesta…slijedeći put ću probati i tu varijantu. Pustite ga da se udvostruči na toplom, (oko 2 sata) razvaljajte ga do debljine 2-3 cm, s obručem izrežite i stavite buduće krafne na pobrašnjenu krpu. Pustite ih da se dignu za barem trećinu.

U ugrijano ulje, podvrgnuto znanstvenoj metodi, sam ubacivala krafne (sa gornjom stranom su pažljivo uronile u ulje, dvije minute počekala, s očima uprtim u termometar (otkrih da u rasponu 165-175 se napravi reprezentativni vjenčić na krafninom ekvatoru), okrenula ih i pržila opet 2 minute, izvadila na papirnati ubrus. Vrećicu za punjenje sam napunila domaćim džemom od šljiva i proburazila svaku krafnu i izdašno je napunila i onda smo ih smazali … ne’š ti posla.