Nije puno do vrha, samo na početku je strmo, taj dio puta zovemo “Skijalište”. Nema frke, bila sam na Triglavu, znam šta je uspon. Moj Slovenac, tad bez trbuha, skakuće po strmini, dok ja pušem i stenjem i prizivam zadnje trunke kondicije nekad teškom mukom stečene. Nakon “skijališta” se planinarska staza izravnava, prolazi kroz šumu i livade, uspon je nezamjetan. Cilj je Gospodična, planinarska kuća, (833m) a ispod nje izvor u kojem kad umiješ obraz ostaneš vječno mlad. Umila sam obraz (iako sam Hoyku zamolila da pomnjivo zagrije kompjutersku peglu kad mi bude sređivao obraz, očito sam bila površna pri umivanju) i krenula u kuću. Na baru poredane rakije duginih boja, medica, brinjevec, sadjevec, malinovec, borovničke…za promrzle planinare…a za posebnu toplinu u duši i srcu svi naručuju “Golaž”. Na stol dolazi zdjela od kruha s poklopcem a u njoj gulaš od divljači…svi se ukusi spajaju, jezik laganim pritiskom topi kockice mesa, na nepcu ostaje peckav okus čilija kojeg je mirna ruka dodala taman toliko da te zagrije. Fascinirana tim novim posuđem koje je jednokratno a tako dobro, dodajem još jedan veliki plus svojoj odluci da se skrasim u Dolenjskoj. I naravno naučim ga raditi:
GULAŠ OD DIVLJAČI
NISAM MJERILA U GRAME PA JE METODA ODOKATIVNA:
Tri vrste mesa u jednakoj količini (srnetina, jelen, veprovina)
Luk 2-3 srednje glavice
Češnjak, 4-5 česna
Mrkva 2 srednje
Koleraba može i ne mora
Stabljike selena, 3-4
Pancete u kockicama (cilj je da zamiriše, ako imaš ostatka eto ti prilike da iskoristiš, ali bolje se ravnati po onome, nije beg cicija pa ne’š faliti ako daš više)
Lovorov list, 2-3
Slatka mljevene paprika, po ukusu
Ljuta paprika po dogovoru
Crno vino, 2,5 dl
Paradajzov umak (šalša), ili iz konzerve
Ostalo kako voliš… I moj slijedeći neće biti jednak ovome
Počela sam sa pancetom, narezanom na kockice, dodala kapule ugrubo rezane, lovor i udrene borovice. (na daski sam opalila po njima sa pljosnatom stranom noža, dobar osjećaj). Tu mi je malo falilo masnoće pa sam dodala maslinovo ulje. Posolila, nakon toga dodala korjenasto povrće sitno nasjeckano (aj to sitno, uzmimo provizorno) I čekirala poštu, obavila prepisku s prijama, pospremila suđe iz mašine, i bilo je vrijeme za dodati meso, (kad kuham govedinu obično je prije na ulju popečem da bude zlatna), divljač nisam), dodala sam je direktno na šufigano povrće. Zalila vinom. Crnim, imalo je fini okus, miris, retrookus, polifenole i kvercetin, a tek tanini…elem izvrnula sam par spiralnih poteza u jednom i toliko u drugom loncu. U toku kuhanja sam shvatila da nemam toliko velike lonce koliko sam pripremila namirnica. Dodala domaće šalše I odmah na nju žlicu smeđeg šećera. Nakon ukuhavanja mi je bilo najteže odrediti koliko dodati začina. Meso je slatkasto pa da dobiješ taj željeni okus moraš pažljivo dodavati sol, papar, papriku uz konstantnu kontrolu ukusa. Tiha vatra, toliko da se jedva vidi ključanje, ,dovodi do tog toliko slasno peckavog, bogatog umaka… E da, ja ne pasiram povrće… ali i to je odlična opcija za baršunastu teksturu.
Et voila…. Gulaš je spreman,
Zdjele od kruha….
U modelu promjera 12 cm ispekla sam tijesto za kruh (osnovni recept za kruh slijedi u jednom budućem članku) od punozrnatog brašna, 300 g tijesta po jednom ramequinu. Na vrh sam dodala i jednu kuglicu od tijesta u koju sam malo više dodala brašna. Tijesto se još jednom diglo i ispekla ga. Kad se izreže poklopac i izdubi unutrašnjost zdjelice, važno je šakom pritisnuti ostatak pupe kruha uz koricu (spriječava se pretjerano nestajanje tekućine iz umaka), sipati neposredno prije serviranja… I onda…. Ili će ti reći… mmmmmmmm, aaaaaaa, nikad vaki…. ili čuješ onu, a šta sam najbolji gulaš jeo u Jerriju….uzmeš kariranu kuhinjsku krpu… zagrizeš je od muke i probaš drugi put opet i opet dok te neko ne pozove da pišeš blog o hrani.
